Stjepan Križan PROLAZI VRIJEME

MP3 singl

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Stjepan Križan CD LP PROLAZI VRIJEME webinfo
1.PROLAZI VRIJEME	MP3 singl
2.KAKO STVARI STOJE
3.JUTRO
4.PARIŠKA ZIMA
5.ULICA
6.CURA S JUGA
7.MALEN ISPOD ZVIJEZDA
8.SVE ONO ŠTO NAS VEŽE
9.MASKE NA LICU
10.BALADA O PETRU
11.HEJ-DA MI JE!
12.PROLAZI VRIJEME *
Autor svih tekstova i glazbe-STJEPAN KRIŽAN Aranžman za festivalsku izvedbu'PROLAZI VRIJEME' aranžirao-ZORAN MARKULJ *Mađunarodni festival šansone Zagreb CHANSONFEST 2001.   Glazbeni producent i snimatelj:VLADIMIR GEORGEV Snimano jesen 2002.-proljeće 2003. u suzy DIGITAL STUDIU   NASLOVNA STRANA-dizajnirala DRAGICA KRIŽAN-BIBA Webinfo VLADIMIR GEORGEV

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PROLAZI VRIJEME

 

Prolazi vrijeme, sve nas mijenja

ostaju sjećanja;

što bi bilo kad bi moglo-

ali nema vraćanja.

Prolaze ljeta ,jeseni, zime

prolaze mladosti;

sve je češći susret s tugom,

sve manje radosti

Vidim starca ulicom ide,

sa njim čvrsto ruku pod ruku

vuku se složno bijeda i jad.

 

Pamtim kao da jučer je bilo,

ili tako bar mi se čini;

jučer, još jučer bio je mlad.

 

Ona je bila zanosna, lijepa-

dobro se udala;

ljubav je trajala koliko i lova-

tužno se rastala.

 

Danas pod zidom nudi tijelo

za čašu vina il' dvije;

umrla je a još to ne zna

dok pijano smije se.

Život je strma, skliska cesta;

teško se penješ ,sklizneš lako-

sudba u trenu zgazi sav tvoj trud.

Jednom kad priča dođe kraju

negdje u sebi i ti ćeš znati-

da li je život prošao uzalud.

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

KAKO STVARI STOJE

 

Odavno više isto nije,

ništa nije kao prije,

nisu više isti ljudi

sumorno se jutro budi

 

Samo lova, žurba, trka;

stalno traje neka frka,

svi su lovci, svi su žrtve,

samo grobar -broji mrtve.

 

Tko će prije, tko će više,

Tko mari za kisele kiše?

Zemlja se vrti k'o na ruletu

I svi bi sve, molim –u paketu!

 

Samo je lova zlatno tele,

bez nje si ništa-tako vele;

uzmi , zgrabi i hrabro kreni

pamet baš i nije na cijeni…

 

Sve se nudi – ništa ne daje,

svaka sreća kratko traje,

živiš na kredit- koja plaća;

na kraju ostaneš– i bez gaća!

 

Refren: Tko će prije…..

 

Svuda tako hazarderi-

Bogataši, profiteri;

onda samo slika jada

prema dnu se lako pada..

 

Čemu suze, riječi teške,

svako plaća svoje greške;

ostaje ti samo nada –

bit' će bolje -ne znam kada..

 

Refren: Tko će prije….

 

   Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

JUTRO

 

 

 

U meni još drhte slomljena jutra

razbijeni snovi u magli se gube

još jedno bez nade počinje sutra

život 'na prvu' pokazuje zube

 

Na uskoj su stazi dvonožni vuci

o ljubavi možda na kraju priče

i slutim jad u zgrčenoj ruci

tugu što nijemo, bez glasa viče

 

A ja bih poletio krilima ptica

u svjetove daleke, iza duge

tamo gdje ti si nasmijana lica

u oku ti radost – i nema tuge

 

Vjetar donosi pjesmu mornara

oluje su brod nasukale na stijene

sjećanje mi doziva pjesma stara

još slutim u tami ruke njene

 

Al' uzalud u tami ja pružam ruku

To ludog srca samo je san

K'o ukleti mornar što traži luku

U jutro bez nade odlazim sam

 

A ja bih poletio krilima ptica

u svjetove daleke , iza duge

tamo gdje ti si nasmijana lica

u oku ti radost – i nema tuge

  

   Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PARIŠKA ZIMA

 

Doručkovao sam samo hladnu, instant kavu

večeru od ručka kojeg bilo nije

umorno na zid ja naslanjam glavu

dok sjedim uz peć što nikad ne grije

 

U moje carstvo što san je ili java

dopiru kroz prozor zvuci sa Seine

u mraku sobe ja sanjam da je Sava

i Zagreb ; i Biba; i tople ruke njene

 

Rascvali svibanj i top sa Griča

sa Cvjetnog trga ulični svirači

i Zagreb; i Sava ; i Biba i ja

od pariške zime smo jači

 

Otvaram kofer- gitara u ruci

sa napuklih usana pjesma krene

francuska psovka iz susjedne sobe

na zidu pijano plešu sjene

 

U trenu više važno mi nije

što netko grubo lupa na vrata

fakin u meni kroz pjesmu se smije

i pjevam dalje iz inata

 

Rascvali svibanj i top sa Griča

sa Cvjetnog trga ulični svirači

i Zagreb; i Sava ; i Biba i ja

od pariške zime smo jači

 

U trenu više važno mi nije

što netko grubo lupa na vrata

fakin u meni kroz pjesmu se smije

i pjevam dalje iz inata

 

Pjesmom kažem zbogom Parizu

sve bliže sam svom Zagrebu na Savi

pariška zima i zvuci sa Seine

bit' će tek blijeda slika u glavi

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

ULICA

 

Ulica svaka ima svoje lice

predstava na njoj traje bez kraja

ulica je svaka poput pozornice

fali tek malo glamura i sjaja

 

Glumce za scenu sudbina bira

za komediju, farsu-najčešća je drama

dok ulični svirač neku sjetnu glazbu svira x 2

'nježnosti' malo nudi ocvala već dama

 

Statisti su redom profila raznih

klošari , kumice , pjesnici , pijanci;

gospoda fina, svih džepova praznih-

sve poznata lica i potpuni stranci

 

Ulicom ponekad prošeće krema

k'o na paradi, raskošna , moćna;

u pogledu nemir ,u pokretu trema, x 2

odnekud padne i psovka sočna

 

 

Ulica svaka ima svoje lice

predstava na njoj traje bez kraja

ulica je svaka poput pozornice

fali tek malo glamura i sjaja

Onda kad gradom prostre se tama

ulica svaka kao da drijema

trenutak je pusta ,tiha i sama – x 2

za predstavu novu kao da se sprema

 

 

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

CURA S JUGA

 

Imala je oči plave, plave baš kao more

pogled pomalo tužan kroz trepavice guste

voljela je tulume od sumraka do zore

maštala o sreći i sanjala snove puste

 

Govorila je tiho , po narječju bila je s juga

činila se krhka i kao da nešto krije

kao da u srce njeno uselila se tuga

odjednom više nije bila cura kao prije

 

A onda je s prvom 'travom' otvorila paklena vrata

sa smiješkom krenula putem što brzo vodi do kraja

staklenim je očima vidjela iglu od zlata

u ponoru prvih kriza pukla je slika raja

 

Život je postao mora ,vrijeme se vrti u krugu

Ništa ne znači sutra ,u ponoru nestaju nade

Jedno je mjesto prazno u vlaku prema jugu

Likuje demon smrti dok život još jedan krade

A onda je s prvom 'travom' otvorila paklena vrata

sa smiješkom krenula putem što brzo vodi do kraja

staklenim je očima vidjela iglu od zlata

u ponoru prvih kriza pukla je slika raja

 

Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MALEN ISPOD ZVIJEZDA

 

Još uvijek malen ispod zvijezda stojim

zrnce pijeska kojeg vjetar nosi

godine što prolaze odavno ne brojim

ostao trag je na licu , u kosi

 

Ne tuguj draga –i kada odem

ti znaš da i dalje ostajem sa tobom

sve što vrijedi ja tebi sam dao

i samo svoj jad ja odnosim sa sobom

 

Napuklo je nebo i liju kiše

lanterna žuto, škrto svjetlo baca

hladan je vjetar što granje njiše

uz mene nijemo sjena tek koraca

 

Ne tuguj draga –bit' će mi teže

ni znati nećeš koliko mi je stalo

zbog svega onog što zauvijek nas veže

podigni glavu –nasmiješi se malo

 

Dok anđeo tame nježno harfu svira

počinje još jedna duga noćna mora

uzalud duša traži malo mira, malo mira

i ništa ne znači na istoku zora

 

 

Napuklo je nebo i liju kiše

lanterna žuto, škrto svjetlo baca

hladan je vjetar što granje njiše

uz mene nijemo sjena tek koraca

Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SVE ONO ŠTO NAS VEŽE

 

Mnogo je vremena prošlo

godina redom u nizu

od pogleda prvog i dodira ruke

prvi put želje da budem ti blizu

 

Pomislim katkad i žao mi bude

mnogo sam htio –malo ti dao

znam da je trebalo pružiti više

i mada sam htio –to nisam znao

 

A bilo je svega ,suza, smijeha

šaptanja nježnog i poneka svađa

slike bez tona zbog nekih grijeha

poslije je ljubav bila još slađa

 

Još me bole sve tuge tvoje

zbog nekih riječi u grlu me steže

onda mi pružaš ruke svoje

sve je to život koji nas veže

 

Meni danas kao i tada

U srcu još uvijek isto piše

Kažem ljubav –to malo znači

Jer meni ti si mnogo više

 

A bilo je svega ,suza, smijeha

šaptanja nježnog i poneka svađa

slike bez tona zbog nekih grijeha

poslije je ljubav bila još slađa

 

Život teče baš kao rijeka

Godine idu - k'o lude bježe

Sve ono što smo zajedno prošli

Sve nas to draga zauvijek veže

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HEJ – DA MI JE !

 

Hej da mi je!

Da mi je opet k'o davno prije

još jednom barem s tobom biti

s tobom malo ludovati i opet-

s tobom ljubav iz iste čaše piti-

hej-hej –da mi je !

 

Hej –da li se-;

da li se ponekad sjetiš ljeta,

možda te katkad obuzme sjeta

bilo je ludo-bilo je krasno

razmisli brzo dok nije kasno

hej- hej –javi se

 

Pusti sada priču i pakuj se

ljeto kratko traje pokreni se

sutra već smo negdje, negdje na jugu 2 x

hej –hej – ljubim te

 

Hej da mi je!

Da mi je opet k'o davno prije

još jednom barem s tobom biti

s tobom malo ludovati i opet-

s tobom ljubav iz iste čaše piti-

hej-hej –da mi je !

 

 

 

Pusti sada priču i pakuj se

ljeto kratko traje pokreni se

sutra već smo negdje, negdje na jugu 2 x

hej –hej – ljubim te

   Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

MASKE NA LICU

 

 

ULICOM PROLAZE LJUDI

I MASKE SKRIVAJU NJIHOVA LICA

OSMIJEH JE RIJETKA I SKUPA ROBA

JA NE ČUJEM CVRKUT PTICA

 

SVAKO SANJA SVOJ DIO SREĆE

U GLAVI MIJEŠAŠ SNOVE I ŽELJE

DOK BUDNA ČEKAŠ SVITANJA NOVA

STVARNOST TE GRUBO MELJE

 

PRUŽI RUKE I HRABRO KRENI

NOVI POČINJE DAN

SVE ŠTO JE BILO JUČER BRIŠI

KAO RUŽAN SAN

 

SKINI MASKU S LICA

I MALO BAR NASMIJEŠI SE

SREĆA NEGDJE SKRIVENA ČEKA

MA DAJ – POKRENI SE!

 

ZNAM DA NIJE LAKO

KADA SE SNOVI GRUBO SRUŠE

I OSTANU POSLIJE SVEGA

SAMO KRHOTINE DUŠE

 

TREBA NAĆI SNAGE

I OPET DALJE TREBA POĆI

SREĆU TREBAŠ TRAŽITI

SAMA NEĆE DOĆI

REFREN: PRUŽI RUKE I HRABRO….

SKINI MASKU S LICA…

 

ZNAM DA NIJE LAKO………

 

TREBA NAĆI SNAGE………..

 

REF: PRUŽI RUKE I HRABRO……

SKINI MASKU S LICA………….

  Stjepan Križan

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

BALADA O PETRU

 

Kad' odu ptice i krenu kiše,

Kad' s grana lišće lagano pada,

U osami sobe tišina diše;

U Petrovoj sobi ; 'sred velikog grada.

 

Na stolu stručak suhoga cvijeća

Sumorno miriše bojom tuge

Kao stara slika na prošlost ga sjeća,

Na život jedan iz priče neke druge

 

A rado bi Petar natrag prema jugu,

Da zagrli sunce i mladost vrati;

Ali život ga vrti u začaranom krugu

I svaki račun traži da se plati.

 

Prostruji tijelom toplina neka lažna,

U gorak osmjeh razvuče mu lice,

A vani je jesen – hladna i vlažna,

Nad gradom kruže neke čudne ptice.

 

I kao da nad njim nadvija se sjena

Dok sanja život kojeg nema više;

I čelo mu takne hladna ruka njena,

Sva sjećanja, snove – sad' zauvijek briše.

 

************************

Kad' odu ptice i krenu kiše,

Kad' s grana lišće lagano pada,

U osami sobe tišina diše ;

U Petrovoj sobi 'sred velikog grada.

 

Stjepan Križan